Sinje more svoju pjesan poje, sitni vali l’jeno se valjkaju, o obalu tiho udaraju, ljubeć nježno uvale i škoje. I dok sjedim na plaži pješčanoj, a more nježno st’jenje miluje i sunce ljetnog dana caruje, iz grmlja dopire tek cvrčka poj. U divoti, što me okružuje, štropot vesla katkada se čuje, što lagunom sjetno odjekuje. Slani lahor lice mi miluje, sunce pije svaka moja pora u tišini pokraj sinjeg mora.
© Ante Gune Čulina
© Agc-Poesie 2009-2022